Aktuelna tema trenutno : Crveni alarm zbog samoubistava u Crnoj Gori

Aktuelna tema trenutno : Crveni alarm zbog samoubistava u Crnoj Gori
26/11/2022

Stopa samoubistava i ubistva u porodicama u Crnoj Gori je visoka, pokazuju podaci državnih institucija a zabrinjava i podatak da je sve više mladih koji sebi oduzimaju život. Prema zvaničnim podacima u Crnoj Gori je, u prvih deset mjeseci ove godine, bilo 95 samoubistava.

Po opštinama, najviše samoubistava dogodilo se u Podgorici, potom u Nikšiću i u Herceg Novom. U Baru je u tom periodu izvršeno devet samoubistava, u Beranama jedno manje, u Pljevljima sedam, u Budvi šest i u Bijelom Polju pet,na Cetinju užas i tuga,nedužni ljudi.

Inače, stopa samoubistava u Crnoj Gori, odnosno broj samoubistava na stotinu hiljada stanovnika je između 14 i 15, što je iznad evropskog prosjeka i godinama se nalazi na tom nivou. Poražavajuće po jedno tako malo društvo kakvo je crnogorsko djeluje i podatak iz prošle godine kada je bilo 140 samoubistava, odnosno kada je svakog trećeg dana neko sebi oduzeo život.

Pokušaj samoubistva i uopšte sve što se dešava u vezi sa samoubistvom je traženje pomoći, jedan alarm. Ujedno je i bijeg iz neke nepodnošljive situacije i naravno olakšanje od bola, bilo da je u pitanju psihički, psihološki ili somatski, odnosno fizički bol. Pojava psihičkih oboljenja i simptoma je veoma povezana sa suicidom ili samoubistvom pa se on javlja kod depresivnih osoba u 15 posto slučajeva, među alkoholičarima 20 posto onih koji su bar jednom pokušali samoubistvo kao i da je suicid u posljednje vrijeme prisutan i kod vrlo mladih osoba koje imaju problema sa depresijom ili koriste psihoaktivne supstance.

Prema statistici policije, muškarci se pojavljuju kao počinioci samoubistva u 75 odsto slučajeva.

Koliko zaista pol igra ulogu kod suicida?

Muškarci najčešće pokušavaju, izvršavaju suicid oko 45 godine, a žene u periodu od 55 do 65 godine. Žene tri do četiri puta češće pokušavaju samoubistvo dok muškarci dva do tri puta češće realizuju samoubistvo. Dakle, kod muškaraca imamo češće izvršen suicid dok je kod žena to više u pokušaju.

Depresija je jedan od najvećih problema u današnjem svijetu, a u prilog tome da je i u našoj zemlji jako izražena govori činjenica da su antidepresivi među tri najprodavanija lijeka po podacima Farmatceutskih podataka.

I socijalni faktor je jako bitan. Na to ukazuju i građani Podgorice koji na pitanje – što je prema njihovom mišljenju glavni okidač za suicid u crnogorskom društvu – ovako odgovaraju:Nemam novca,dobio/la sam otkaz,veza prekinuta,razveo/la sam se,ne podržava me niko.Dosadio mi je život,kolege me ne cijene,ne mogu više…ljepše je umrijeti I mnogo još bolnih odgovora.No pomislite li kad bilo što pričate,radite-da govorite o sebi.Razmišljajte dublje,čitajte,slušajte.

Suicid nije rezultat samo nespjeha pojedinca da prevaziđe problem, nego i društva koje ga nije podržalo na pravi nacin. Upravo su problemi u tome što u našem društvu još postoji tabu tema da se prizna da imamo neki psihicki problem, da nas nešto muci, da patimo od nekog psihološkog poremecaja i da odemo da potražimo strucnu pomoc.

Veoma je važno da se svi udružimo iz struke I da apelujemo I na medije da pruže što vecu podršku. Pitanje je koliko je još slučajeva za koje ne znamo, jer porodice najčešće pokušavaju da sakriju ove dramatične epizode.Uvijek postoje izgovori zbog postojeceg covida,zbog apsolutno ničeg,no svakako postoji nešto iz trenutnog života,a najviše iz prošlosti,svi različito reagujemo na okolnosti.Ovaj veliki problem I mladje populacije kao I zrelih osoba mora da postane tema o kojoj ce se cesto pricati i podizati svijest građana i društva da rješenje problema uvijek postoji.Potpuno drugačije manifestuje se kod djece i nekada je teško prepoznati.

Povlačenje u sebe, gubitak interesovanja, agresivnija su, nezadovoljna, beskrajno igraju igrice, krstare po netu, nekada imamo problematična i destruktivna i autodestruktivna ponašanja. Neka djeca pokušavaju tu patnju otkloniti i korištenjem psihoaktivnih supstanci, počev od alkohola. U Crnoj Gori postoji jako mali broj preventivnih usluga i stručnjaka koji se bave detekcijom porodica i djece koji su u riziku, a to je prvi i najznačajniji korak ka otkrivanju da je nekome potrebna pomoć. Naredni korak je upućivanje na službe i usluge koje će tu pomoć pružiti, a one takođe u značajnom obimu nedostaju u Crnoj Gori. Preventivni aspekt potpuno zakazao, ali i ovaj aspekt koji se odnosi na zaštitu same djece kada dođe do određenog problema,tako I odraslih.Upravo iz tog zabrinjavajućeg stanja apelujem na sve kolege,na sve nas koji se bavimo mentalnim zdravljem-mi koji smo izučili mentalno zdravlje medju prvima moramo biti humani I svima nesebično pomoći.Nakon lakših,teških operacija,trauma iz udesa ljudi su mnogo uplašeni za sopstvenost,što je sasvim normalno.Uvijek sam dostupna za svakog čovjeka u KBC-u u bilo kojoj situaciji,pa apelujem na kolege da na svim odeljenjima razgovaraju sa ljudima koji su zbrinuti,tu smo zbog njih !Ako to radimo,naše je da radimo do kad god je potrebno ljudima,ne gledajući godine,ni časovnik.Nadam se da ste svi svjesni nemoći krika bola,suza sugradjana.Isto kao I oni,svi možemo doći u identičnu situaciju.Jedino što ne volim je gledanje sopstvenog interesa,novac je ipak prolazna stvar,riječi I dobra djela žive dovijeka!

Uskoro ćemo dobiti centar za mentalno zdravlje I mnogo se radujem napretku KBC-a I ponosna sam na našu upravu što prepoznaju kvalitete ljudi koji vole raditi svoj posao,I koji će sa centrom za mentalno zdravlje riješiti problematiku I suptilno razbiti neprijatnost gradjana zbog mentalnih problema.Sasvim je isto koji organ pati u našem organizmu,važno je raditi na rješavanju problema.Mentalno zdravlje je snaga našeg kompletnog organizma,ako ne prebrodimo taj dio mentalnog obrazca,svakako idu dalje bolesti ostalih organa.Upravo zato je veoma I bitno.Svaka sinapsa u našem mozgu šalju signale neurotransfiterima I alarmira.Dragi divni moji ljudi koji čitate ovaj tekst najvažnije je da volimo sebe I sve ljude oko sebe,imam lijepu naviku da I nakon prvog razgovora mladima ,starima kažem da ih volim.I volim,no mnogima je to šokantno.Ne treba biti,ljubavi su sve različite,a kad podjemo o sebe onda volimo sve što nas okružuje jer je život I let I pad.Svako od nas je imao poraza u životu(I ja naravno),ali dragi moji bez poraza I pada nema ni leta! Navešću primjer divnog sugradjanina(od kojeg sam dobila dozvolu na insistiranje njegovo, sopstveno) (inače položenu zakletvu nikad ne zaboravljam,inkognitost pojedinca),upravo da bi pomogao svima.Divan,inteligentan,human I veoma empatičan sad već moj prijatelj-Savović Nenad,kojeg je brat uputio kod mene.Upravo zbog potisnutih emocija nakon mnogih teških operacija je bio u tjesnacu u sopstvenoj koži.Uporno upražnjavajući sve metode od razgovora do dugih hipnoza,zajedno smo prebrodili I obrisali bolove duše.Nakon naše dobre Psihijatrice,I svih medikamenata I nesebične pažnje-on I ja suočili smo se sa zdravstvenim problemima.Ponovo operacija kičme,ponovo stanje budne kome (koje sam imala prilike da u praksi postoji), jer je bilo slučajeva u Bg,Moskvi.Bila sam spremna na sve da mu pomognem.Naši divni ortopedi su uradili svoj dio posla,a prije intervencije kao I nakon nje bio je u “budnoj komi”,nedovoljno je istraženo stanje,koje je veoma opasno za kardiovaskularni sistem,na okolinu,jer postoji agresija na okolinu ukoliko se ne pristupa po principima istog stanja,srećom I iskustvom meni poznato.Provodila sam vrijeme sa njim,cijelo vrijeme boravka u kbc u,digao se dan nakon intervencije(imam svjedoke,pacijente iz sobe).Poslije zabran jer pacijent ne može da bira kojeg Spec.kliničke psihologije može sam odabrati,ne odlučuje pacijent…Meni bolno,njima još bolnije…Za svoje pacijente znala sam noćima da ne spavam I smatram potpuno ispravno,I sama sam prošla agoniju carcinoma!

Zašto se ne zagledamo u oči,mi koji znamo što osoba misli I kad ćuti?Svi koji smo odabrali svoju profesiju?Toliko malo je potrebno!

Divni G-din Savović je upravo zbog moje upornosti I prebrodio mentalnu krizu I lose misli da život ne vrijedi! Toliko malo empatije I ljubavi je dovoljno da se predje most očaja I ostane čovjek svoj.Nenad,koji ima dosta problematično zdravlje kičme kao I ostalih organa bori se jer je osvijestio svoju podsvjesnu zonu I naravno ne ide više redjim putem,nego pravim,dostojanstveno se bori sa mnogo bola I teškog kretanja.Veliki humanista,veliki moj pobjednik,mentalna snaga mu je jača strana.Sada nam ostaje postepeno da liječimo tijelo,mozak I receptori su spremni.Mnogo sam srećna što postoje ljudi koji otvoreno svima kažu da su imali problem,nema stida,I mnogi trebaju da se ugledaju na veliki njegov trud I sopstvenost izlaska iz začaranog kruga tamnih misli I skoro mogućih loših djela za svoj život.On svima sada poručuje da otvorite dušu ljudima koji se bave istim,bez stida,bez straha.Prošlo je.Idemo dalje zajedno!

Volim svoj posao,težak I trnovit put sam prošla sama-radila u raznim firmama,vodila knjige,bila sekretarica,čistila,I ponosno časno zaradila za svoje obrazovanje jer je to bio jedini moj cilj od upisivanja u Nikšić Filozofski fakultet-odjsjek Psihologija,pa pauza zbog stvaranja porodice,Psihologija ljubav od rane mladosti.Ostvarila sam,upravo zato što sam sebe širila mentalno,noćima učila,danima radila i tada bila zahvalna svima I voljela jednako I dobre I lose ljude,pomogli su.Prošlo je.Ponosna sam majka troje odrasle djece I divne unuke! Imam I dalje želja a najveća mi je da svima kojima sam potrebna budem zvijezda vodilja! Volite ljudi svako živo biće,volite životinje,volite svoj život jer je veoma tanka linija što nas spaja I razdvaja u druge dimenzije.A ja…. Naravno I vas koji čitate moje tekstove volim iako vas ne poznajem.Radujte se svakom danu I uspjehu svakog čovjeka,samo tako možemo živjeti I spavati spokojno!

Posebnu zahvalnost dugujem Dr Jeleni Borovinić-Bojović,Dr Ljiljani Radulović,Dr Terzić Zoranu!U nekom od narednih tekstova pisaću vam Koliko su naši Doktori raznih struka humani odgovorni i posvećeni.Istini na volju mnogi ne znate njihov rad u operacionim salama I brigu za naše gradjane.Ajde da sjedimo krivo a pričamo istinu,otvoreno dok dišemo!