PSIHOLOG PODGORICA CRNA GORA
CENTAR KLINIČKE PSIHOLOGIJE PODGORICA - MOB: 067 844 349

CENTAR KLINIČKE PSIHOLOGIJE PODGORICA
TEL: +382 20 225 222, MOB: +382 67 844 349


SPECIJALISTA KLINIČKE PSIHOLOGIJE,
PSIHOTERAPEUT - MATOVIĆ JADRANKA


Što je Opsesivno-kompulzivni poremećaj (OKP)
21/10/2021

Kako možemo liječiti sami sebe ?!

Opsesivno-kompulzivni poremećaj (OKP) predstavlja hronični i onesposobljavajući poremećaj koji se odlikuje pojavom opsesija i/ili kompulzija. Opsesije predstavljaju misli, slike, impulse i potrebe koje se prisilno nameću u misoni tok i stvaraju veoma visok nivo anksioznosti i napetosti. S obzirom na to da su uvijek veoma neprijatne i u neskladu s bazičnim principima te osobe, pacijenti pokušavaju da ih potisnu. Opsesije u sklopu opsesivno-kompilzivnog poremećaja (OKP) jesu ego distone, osoba ih doživljava kao patološke, strane i nekarakteristične za nju, uz procjenu da se radi o sopstvenim mislima, a ne o spolja nametnutim mislima, kako to biva kod sumanutih ideja.

Kompulzije predstavljaju ritualne, ponavljajuće radnje koje se javljaju kao odgovor na opsesije i imaju za cilj da „neutrališu“ opasnost o kojoj „govore“ opsesije. Uglavnom su to radnje koje se odvijaju po određenim pravilima ili do postizanja osećaja „kompletnosti“. U kompulzivna ponašanja ubrajamo i tzv. mentalne kompulzije. Iako su to misaoni procesi, govorimo o „kompulzijama“ jer imaju za cilj da neutrališu problem vezan za opsesiju (recimo, molitva ili zamena neprijatne slike prijatnom i poželjnom).

Opsesivno-kompulzivni poremećaj se najčešće ispoljava tako što su prisutna oba fenomena – i opsesije i kompulzije. Postoje oblici gde osoba ima samo opsesije ili samo kompulzije. Pored ovoga, za opsesivno-kompulzivni poremećaj je karakteristično ponašanje izbjegavanja i sigurnosno ponašanje. Sigurnosno ponašanje je posebno karakteristično za opsesije sa ambivalentim sadržajem, međutim, može se naći i kod svih drugih oblika. Kod navedenog pacijent često uključuje i rodbinu, koja stalno mora da mu pruža reosiguranje, odnosno da ga razuvjerava ili da za pacijenta provjerava, što pored ostale patologije ima posebno negativan uticaj ne samo na pacijenta već i na cijelu porodicu.Veoma često su pored sopstvenih nerealnih slika I osjećaja tj.bjega od realnosti sopstvenosti (misli),veoma često se javljaju I suicidne misli.

SLIČNOSTI I RAZLIKE MENTALNIH POREMEĆAJA I OPSESIVNO-KOMPULZIVNOG POREMEĆAJA

Ipak, najveći izazov u radu s pacijentima oboljelim od opsesivno-kompulzivnog i njemu sličnih poremećaja je adekvatno postavljanje dijagnoze i razlikovanje od nekih drugih mentalnih simptoma i poremećaja. Razlog za to je što se u nekim slučajevima teško može povući demarkaciona linija između simptoma iz opsesivno-kompulzivnog spektra i nekih dugih oboljenja, posebno ukoliko se radi o pojedinim suptipovima, poput onog sa lošim uvidom. Ipak, postoje pokazatelji koji nam mogu pomoći u donošenju konačne procjene, a samim tim i adekvatne primjene terapije.

SUICIDALNOSTI ILI OPSESIVNI IMPULS?

Opsesivni impuls, koji kod osobe stvara doživljaj da će izgubiti kontrolu i uraditi nešto što ne želi (recimo, da će skočiti kroz prozor), može da dovede do pogrešnog zaključka da je pacijent suicidalan. Ima sve karakteristike opsesije – nameće se u misaoni tok, za pacijenta je to neprihvatljivo i stvara mu veoma visoku anksioznost, uz osećaj mogućnosti gubitka kontrole. Ukoliko se ne uzme detaljna anamneza, pogotovo ako sam pacijent protumači i iznese da je suicidalan, može se donijeti pogrešan zaključak. Glavna razlika je u tome što onaj ko je zaista suicidalan nema strah od takvih misli i takvog čina, nije mu neprihvatljivo i najčešće to doživljava kako moguće rješenje i olakšanje. Ako se radi o opsesivnom impulsu, pacijent će objasniti da on ne želi da se ubije, ali da ima osjećaj da će izgubiti kontrolu i nauditi sebi i da je zbog toga jako uplašen, što pokazuje da mu je zapravo nagon za životom očuvan. To znači da takvi pacijenti nemaju aktuelno povećan suicidalni rizik, što uvijek treba objasniti i podijeliti s pacijentom.

OPSESIJA ILI DELUZIJA?

U diferencijalno-dijagnostičkom procesu najčešće nastaje problem kada imamo pacijenta kod koga su prisutne opsesije sa slabim uvidom, kada se opsesija sa slabim uvidom može zamijeniti deluzijom. Praktično, može se desiti da pacijent koji nije psihotičan svrstamo u grupu psihotičnih, sa svim daljim koracima i posljedicama koje ovakva greška nosi sa sobom.
Kada se kaže sa slabim uvidom, misli se na stepen vjerovanja pacijenta povezanog sa sadržajem opsesije (usled glavnog kognitivnog problema, dok sve ostalo – poput toga da su opsesije ego distone, da znaju da su to njihove misli i da je to nešto što spada u patološka stanja pa da zahtjeva psihijatrijski tretman – i dalje ostaje očuvano. Takođe je i sadržaj opsesija karakterističan za opsesivno-kompulzivni poremećaj, dok je kod psihotičnog poremećaja sa deluzijama sadržaj najčešće bizaran, često sa idejom da su te misli ubačene spolja u misaoni tok. Ukoliko se radi o psihotičnom poremećaju, treba očekivati i tražiti i druge simptome i znake karakteristične za to stanje. Podvrsta opsesivno-kompulzovnog poremećaja sa lošim uvidom je skoro po pravilu rezistentna na terapiju samo serotonergicima, tako da je potrebno, bez obzira na to što se ne smatra psihotičnim stanjem, uvesti veoma niske doze neuroleptika.
Problem razlikovanja ova dva simtoma je od velikog značaja, s obzirom na to da je poznato da opsesivno-kompulzivna simptomatologija može biti povezana sa shizofrenom psihozom: može biti deo prodromalne simptomatologije, mogu biti prisutne bizarne opsesije kao deo psihotične simptomatologije, a može se desiti da dva oboljenja, opsesivno-kompulzivni poremećaj i shizofrenija, koegzistiraju kao komorbidna oboljenja. Treba imati uvijek na umu da neuroleptička terapija, koja se primjenjuje u liječenju shizofrenije, može da dovede do pojave ili pogoršanja opsesivno-kompulzivne simptomatologije.Tako da je poseban akcenat na prepisanu terapiju,koja može izazvati kontra efekte.

PATOLOŠKA ILI OPSESIVNA LJUBOMORA?

Opsesivna ljubomora je poremećaj koji se razlikuje od normalne i psihotične/patološke ljubomore. U skladu sa samom prirodom opsesivno-kompulzivnog poremećaja, oboleli su skloni ambivalenciji i provjeravanju. Ako se to prenese na partnerski odnos, ambivalentnost u odnosu na sopstvene emocije, ali i emocije partnera, dovode do provjeravanja, stalnog preispitivanja, nesigurnosti, sumnje da je voljen. Dominiraju ruminacije uz nametljive, neželjene i neprijatne opsesivne misli, koje su u slučaju opsesivne ljubomore – ego distone. Osoba prepoznaje takve misli kao svoje i pogrešne, bez osnove, ali joj se nameću i dovode do kompulzivnog provjeravanja ili, još češće, sigurnosnog ponašanja u smislu stalnog traženja reosiguranja od partnera. Ponašanje neće biti bizarno poput onog koje se može vidjeti kod patološke ljubomore. Osoba sa opsesivnom ljubomorom će iznijeti da je svjesna da nema dokaza i da nije u pravu, ali da joj takve misli stalno nadolaze, što je navodi da se preispituje i provjerava, dok će kod patološke ljubomore pacijent u potpunosti biti siguran da mu je partner nevjeran. Osobe sa patološkom ljubomorom imaju veoma visok nivo hostilnosti i agresivnosti, dok sa opsesivnom ljubomorom anksioznost i depresivnost dominiraju u emocionalnoj sferi. Kod opsesivne ljubomore često su, pored opsesija ambivalencije, prisutne i ruminacije. Takođe, pacijenti sa opsesivnom ljubomorom veoma dobro reaguju na serotonergičke antidepresive i simptomatologija se uglavnom povlači u potpunoisti, dok je kod patološke ljubomore neophodno pomoć neuropsihijtra,sa terapijom koji uglavnom ne dovode do potpunog povlačenja deluzija.

(REFERENTNI) POREMEĆAJ ILI HALUCINACIJE

Radi se o poremećaju koji je u prethodnim klasifikacionim sistemima shvaćen kao psihotično stanje, mada su ga neki autori svrstavali i u grupu poremećaja vezanih za socijalnu fobiju i tjelesni dismorfofobični poremećaj. Premješten je u kategoriju opsesivno-kompulzivni i njemu slični poremećaji iz razloga što ima dosta sličnosti sa ostalim poremećajima iz ove grupe, kao i zbog toga što se uspješno liječi primenom serotonergika.
Osoba obojlela od ovog poremećaja je preokupirana mirisom svog tijela ili daha, sa utiskom da je izuzetno jak i neprijatan, te da ga drugi ljudi mogu osjetiti ,zbog čega će im biti neprijatno. Realno je miris zanemarljiv i blag i nije na nivou u kojem bi ga druge osebe na takav način percipirale kako to doživljavaju oboljeli. Zove se referentni jer imaju utisak da to ljudi oko njih primjećuju, prosuđuju ili razgovaraju o njihovom neprijatnom mirisu. Kao odgovor na svoju zaokupljenost, počinju stalno da provjeravaju da li se mirisi osjećaju, stalno traže i stalno su im neophodna razuvjeravanja da se miris ne osjeća, upotrebljavaju veliku količinu parfema, dezodoransa, stalno se kupaju, mijenjaju odjeću i slično. Takođe, često se dešava da zbog svog imaginarnog problema izbjegavaju socijalne kontake sa daljim brojnim posljedicama u sferi ličnih, porodičnih, socijalnih, obrazovnih, profesionalnih ili drugih važnih oblasti funkcionisanja. Glavni problem se prije može shvatiti kao precjenjena ideja nego kao halucinatorni doživljaj, te ga zato većina autora s pravom ne svrstava u psihotične poremećaje.
Na kraju, treba istaći da se slične napomene odnose i na sva druga oboljenja iz ove grupe. Ono što je od velikog značaja i važnosti jeste da se obrati pažnja tokom pregleda i uzimanja anamneze na one detalje koji će nam pomoći da napravimo adekvatnu razliku između opsesivno-kompulzivnog poremećaja i nekih drugih oboljenja, gdje se terapijski pristup i principi liječenja znatno razlikuju od onog kod bolesti iz opsesivno-kompulzivnog spektra.

Psihoterapijski otvoren pristup kao I Sugestivni tok progresije misli mnogo olakšavaju stanje,do momenta kad prelazi u autosugestiju.Misli imaju najveću ulogu u našem životu,moramo sami shvatiti tu realnost jer naš mozak apsolutno svaki dogadjaj pamti.I još važnija činjenica je da usvojene principe misli teško mijenja –čim usvojimo lijepe misli I fokusiramo se na realnost koja se zove život I spoznamo kratak boravak na planeti zemlji-mijenjamo misli I sopstvenost,konfor mozgu koji je neophodan da bismo bili zdravi.Sugestijom se liječe najgore bolesti,upravo to je snaga I moć našeg najčistijeg I najtačnijeg organa-mozga.

SPECIJALISTA KLINIČKE PSIHOLOGIJE,
PSIHOTERAPEUT - MATOVIĆ JADRANKA

Naš portfolio naprednih rješenja integriše sve uzraste od ranog djetinjstva do duboke starosti. Isticanjem odličnog iskustva u prvom planu stvaramo sigurne, efikasne i iznad svega, pouzdane usluge. Uz bogato iskustvo i praktično znanje, pozitivno utičemo na rast i operativnu efikasnost naših partnera na terenu života. Jedan od glavnih ciljeva naše misije su pozitivni ljudi i okruženje.

TELEFON: +382 20 225 222
MOBILNI: +382 67 844 349
E-mail: vizija74@t-com.me
ul. Novaka Miloševa br: 6 Podgorica


KONTAKT FORMA