PSIHOLOG PODGORICA CRNA GORA
CENTAR KLINIČKE PSIHOLOGIJE PODGORICA - MOB: 067 844 349

CENTAR KLINIČKE PSIHOLOGIJE PODGORICA
TEL: +382 20 225 222, MOB: +382 67 844 349


SPECIJALISTA KLINIČKE PSIHOLOGIJE,
PSIHOTERAPEUT - MATOVIĆ JADRANKA


Kada duša pati, tijelo boli
26/04/2023

Ljudima nije lako da prihvate mogućnost da je u osnovi simptoma psihološki uzrok, čak i onda kada se početak simptoma očigledno poklapa sa neprijatnim životnim okolnostima i događajima. Odluku da se obrate psihoterapeutu ljudi obično donesu kada ih tjelesni simptomi veoma muče, kada dugo traju ili su jakog intenziteta. Ideja da bol, nelagoda i neprijatnosti nemaju veze sa fizičkim zdravljem je frustrirajuća. Kada se čovjek suoči sa tim da njegove tjelesne muke nemaju veze sa organskim uzrokom velika je vjerovatnoća da će doći do zabrinutosti, burnih reakcija, bijesa i ljutnje, poremećaja raspoloženja, upuštanja u opasne i ugrožavajuće tretmane, itd. Postoji podatak da se trećina bolesnika obraća ljekaru zbog organskih simptoma izazvanih emocionalnim faktorima. Sve ovo me je inspirisalo da pišem na temu somatizacije.

Što je to somatizacija?

Somatizacija je izražavanje i komuniciranje emocionalnih problema na tjelesnom planu. To je mehanizam odbrane kojim se emocije i unutrašnji konflikti izražavaju putem tjelesnih simptoma. Bolovi, smetnje, neprijatnosti postoje, osoba ih ne “folira”. Neki autori definišu somatizaciju kao izraz potisnutih psiholoških stresova i pražnjenje uznemirenosti direktno u tijelo, neki kao pretjeranu preokupaciju tjelesnim, neki je povezuju sa depresijom ili anksioznošću koja nije prepoznata i prihvaćenai koja se izražava kroz traženje ljekarske pažnje. Sve u svemu, tjelesne muke se povezjuju sa emocijama koje su potisnute, nisu obrađene ili iskazane.

Umjesto neprijatnih emocija ljudi osjećaju bol (najčešće u grudima, glavi, stomaku i leđima), neurološke smetnje, poremećaje kože i zglobova,razne disfunkcije, mučninu, nesvjesticu ili vjeruju da boluju od bolesti za koju se tek očekuje dijagnoza ili osjećaju jak strah od mogućnosti da se razbole.

Zašto neko somatizuje, a neko drugi ne?

Moguće je da će ovakav mehanizam razviti djeca u porodicama u kojim se posebna pažnja obraća na zdravstvene žalbe i osoba postaje bolesna kako bi dobila i zadržala ljubav i pažnju. Osoba nije svjesna emocionalne dobiti, jer da jeste u pitanju bi bila simulacija, a ne somatizacija. U nekim sredinama na psihološke muke se gleda kao na odraz slabosti i moguće je da neko “prijavljuje” da se loše fizički osjeća umesto da je tužan i potišten. Moguće je da neko nikad ne nauči kako da neprijatne emocije izrazi kroz motorno, verbalno ili socijalno ponašanje, jer ni oni najbliži toj osobi ne umiju to da rade, pa samim tim ni da nauče. Moguće je i da je nekom djetetu(odrasloj osobi) zabranjeno da ispoljava neku emociju i da, umjesto nje, ispoljava neki fizički simptom. Različite stvari mogu dovesti do toga da je za nekoga nemoguće da obradi osjećanja i da ima slabiji kontakt sa njima- stroge zabrane, zanemarivanje, nedostatak ljubavi, pretjerana zabrinutost najbližeg okruženja, itd. Postoje podaci koji upućuju na mogućnost da više somatizuju ljudi koji imaju neke zavisne tendencije. Na ovaj način izbjegava se odgovornost koje odraslo doba nosi i trajanje i jačina simptoma predstavlja želju da se o osobi neko brine u svim oblastima života. Somatizacija se povezuje i sa osjećanjem krivice i simptomi ukazuju na sklonost ka neugodi jer sprječavaju osobu da učestvuje u aktivnostima koje pričinjavaju zadovoljstvo, a u isto vrijme djeluju i kao kažnjavanje.

Brojne su mogućnosti zašto neko izražava emocije kroz tjelesne simptome, ali za svaku osobu je najbitnije da shvati kako se baš u njenom slučaju razvila sklonost ka somatizaciji, čemu služi, što se time dobija, a što izbjegava.

Osobe sklone somatizaciji teško pričaju o emocijama, imaju manjak riječi za osjećanja i ne prihvataju lako da su simptomi u vezi sa psihološkim faktorima. Osoba ne obrađuje negativne emocije, ne govori o njima, ne umije da ih simbolički predstavi, razumije, objasni sebi i drugima. Uobičajeno je da govor o emocijama vrlo brzo zamjenjuje govor o fizičkim simptomima i satima bi simptomi mogli biti glavna tema razgovora.Upravo zbog toga uvijek govorim osluškujte sebe.Na sebi uvijek ima posla,svakog od nas po nešto različito emotivno “boli”.Sve dok ne otkrijemo što nam smeta,što želimo kako se osjećamo,ne možemo ići u susret danima ukoliko nismo sigurni što nam godi.

Ljudima sklonim somatizaciji pomaže prepoznavanje misli, emocije i ponašanja koja vode ka simptomima. Za njihovo prepoznavanje od koristi je vođenje dnevnika sa akcentom na sledeće teme i pitanja.- Kada se simptom pojavio ili u kojim situacijama se pojavljuje? Što je to što mislite da pokreće simptom? Koje misli se javljaju povodom simptoma? Kakva osjećanja simptom izaziva? Što je to što može da se uradi? Potražite odgovor na ova i slična pitanja.

Razgovarajte sa bliskim ljudima. Ako ništa ne pomaže, razmislite i o konsultacijama sa stručnjakom. Psihoterapijski rad se najviše bazira na povećanju kapaciteta osobe da razumije i obradi svoja osjećanja, a ne da ih direktno prazni kroz tijelo. Kroz odnos koji se razvija sa psihoterapeutom, kroz povezivanje tjelesnih smetnji i psihičkih stanja i kroz ispoljavanje I prihvatanje emocija u sigurnoj sredini, simptomi se smanjuju ili potpuno nestaju i postiže se psihološki i tjelesni oporavak.Veoma je važno dozvoliti sebi da budemo onakvi kakvi jesmo,tj.da ništa ne sputava našu karakternu crtu,jer smo to mi sami I ništa I niko ne može promijeniti kod nas,samo može izazvati druge zdravstvene probleme.

Psihoedukacija je jako vrijedna za ljude sklone somatizaciji, prije svega usvajanje i razumijevanje ideje da stres, depresija, napetost i potiskivanje negativnih emocija mogu da vode ka tjelesnim simptomima. To se često i dešava, emocije se izraze na tjelesnom planu ako se o njima ne govori, ako se ne predstave simbolički, razumiju, objasne sebi i drugima.Tako je jednostavno a tako je mnogo važno za svakog od nas kao I ljude koji su u našem okruženju.Veoma je lijepo da se vašem okruženju ljudi osjećaju važnim,takodje da im je lijepo u vašem društvu I naravno da svi osvijestimo da smo sada I ovdje I živimo.Ukoliko želimo skladno živjeti moramo uskladiti dušu I tijelo kako bismo izbjegli razne bolesti.Ukoliko već imate problem sa zdravljem,budite sigurni da vas nešto “boli” I da niste još osvijestili!

Osvijestite,otvorite,očistite sve misli prašnjave,mogu one biti veoma svjetlosne I lijepe ukoliko shvatimo gdje se koja prašina zadržala.Protiv samih sebe idemo u bolest.Ne žalite za danima-radite da budu ljepši.Zagrlite sebe,jer svoje biće jedino I posjedujete.Želim vam dogovor sa sopstvenom dušom I mnogo svježih I zdravih misli za sebe I ostale.Ukoliko je svijetlo jako isključite prekidač.Isključite sve što remeti sklad,uključite sve što isti pojačava!

SPECIJALISTA KLINIČKE PSIHOLOGIJE,
PSIHOTERAPEUT - MATOVIĆ JADRANKA

Naš portfolio naprednih rješenja integriše sve uzraste od ranog djetinjstva do duboke starosti. Isticanjem odličnog iskustva u prvom planu stvaramo sigurne, efikasne i iznad svega, pouzdane usluge. Uz bogato iskustvo i praktično znanje, pozitivno utičemo na rast i operativnu efikasnost naših partnera na terenu života. Jedan od glavnih ciljeva naše misije su pozitivni ljudi i okruženje.

TELEFON: +382 20 225 222
MOBILNI: +382 67 844 349
E-mail: vizija74@t-com.me
ul. Novaka Miloševa br: 6 Podgorica


KONTAKT FORMA